I/7, broj: 689-1/2002

Zagreb, 04/03/2002


STANICAMA ZA REDOVNI TEHNIČKI PREGLED VOZILA

STANICAMA ZA PREVENTIVNI TEHNIČKI PREGLED VOZILA

S V I M A

PREDMET: Ispitivanje ispušnih plinova motornih vozila - EKO test

Uskoro, 18. travnja 2002. godine (četvrtak) započinje ispitivanje ispušnih plinova - EKO test za dizelske motore. Pripreme za ovo ispitivanje traju već duže vrijeme (više godina), a kako je od praktične obuke nadzornika prošlo dosta vremena, preostali period do početka ispitivanja treba iskoristiti za podsjećanje na tehnologiju i način provedbe ispitivanja.

Dopisom Centra za vozila Hrvatske I/7, broj: 1383-1/2001 od 17. srpnja 2001. godine obvezali smo sve nadzornike tehničke ispravnosti vozila na treniranje i uvježbavanje tijeka EKO testa dizelskih motora (samo na teretnim vozilima) ritmom ispitivanja od najmanje jedno ispitivanje tjedno. Nakon ispitivanja, odgovarajući ispis iz analizatora zacrnjenja ispušnog plina trebalo je zaklamati uz pripadajući zapisnik redovnog tehničkog pregleda. Rezultati EKO testa nisu utjecali na ispravnost vozila na tehničkom pregledu. Prilikom ispitivanja trebalo je uočavati moguće probleme koji se mogu pojaviti pri provedbi ispitivanja poput prekratkih temperaturnih sondi ili nepostojanja temperaturnih sondi na pojedinim analizatorima, nemogućnosti mjerenja brzine vrtnje motora piezo davačima, nemogućnost spajanja indirektnog mjerača brzine vrtnje s dizelskim analizatorom itd. Nažalost povratne informacije iz stanica o vježbanju ispitivanja vrlo su rijetke, iz čega se može zaključiti da je mali broj nadzornika uvježbavao ovo ispitivanje.

Međutim, preostalih mjesec i pol dana dana svakako treba iskoristiti za vježbanje ispitivanja dizelskih motora, kako bi početak ispitivanja (18. travnja) započeo sa što manje problema. Naglašavamo da se ispitivanje dizelskih motora u potpunosti razlikuje od ispitivanja benzinskih motora, te da iskustvo stečeno pri ispitivanju benzinskih motora neće pomoći pri ispitivanju dizelskih motora. Instrumenti, procedure rukovanja s instrumentima, mjerni rezultati i što je najvažnije "rizičnost ispitivanja", u potpunosti se razlikuju od ispitivanja benzinskih motora.

Rizik od oštećenja motora pri ispitivanju je vrlo velik. Kao što je poznato, ispitivanje zacrnjenja ispušnog plina obavlja se naglim pritiskanjem papučice akceleratora kako bi se motor slobodno ubrzavao. Ako se prije samog ispitivanja ne izvrši kvalitetna vizualna kontrola dijelova motora, pri čemu bi se moglo primjetiti da postoje mehanička oštećenja u motoru, onda su mogućnosti oštećenja motora pri samom ispitivanju vrlo velike.

Stoga se vizualni pregled dizelskog motora ne smije preskakati i prije bilo kakvog mjerenja treba dobro pregledati u kakvom stanju se nalazi motor i dobro osluhnuti da li se za vrijeme rada motora čuju pojedini metalni šumovi. Ako se vizualnim pregledom utvrdi da na motoru postoje zamašćenja u predjelu poklopca zupčastog remena, ako postoje zamašćenja u predjelu brtvila bregastog vratila ili brtvila koljenastog vratila, ako postoje napuknuća na usisnoj ili ispušnoj grani motora ili ako se na bilo koji drugi način posumnja da motor mehanički ne bi mogao izdržati ispitivanje, od ispitivanja treba odustati i na osnovu subjektivne procjene vozilo proglasiti neispravnim, jer EKO test nije moguće obaviti - zbog mogućnosti mehaničkog oštećenja motora.

Na isti način treba postupiti ako na ispitivanje pristupi vozilo s dizelskim motorom koji radi neravnomjerno (nemirno) i na kojem se primjećuje da se u određenim trenucima motor sam od sebe ubrzava pa usporava. Također, na praznom hodu treba osluhnuti da li se iz predjela razvodnog mehanizma čuju pojedina struganja, cviljenja ili grebanja koja bi upućivala da je remen loše postavljen, da isti grebe od neku stijenku ili da natezač remena ima potrošen ležaj. U svakom slučaju, i pri najmanjoj sumnji da postoji kakvo oštećenje motora, EKO test ne treba provoditi već vozilo na EKO testu treba proglasiti neispravnim zbog mogućnosti mehaničkog oštećenja motora pri provedbi EKO testa.

Naravno da je ovakav subjektivni način pregleda motora (gledanjem zamašćenih mjesta i slušanjem sumnjivih zvukova iz motora) vrlo ovisan o iskustvu svakog pojedinog ispitivača. Stoga, kako bi se do kraja umanjila rizičnost samog ispitivanja kod "lakih vozila", ispitivanje treba provoditi na tzv. "preporučeni način", odnosno na način opisan na godišnjem seminaru 2001. godine u Šibeniku i snimljen na CD-u "EKO test" koji je svaki nadzornik dobio na spomenutom godišnjem seminaru.

Još jednom će se ponoviti osnovno u proceduri ispitivanja za tzv. "lake motore" i "teške motore":

  1. Kada na EKO test pristupi vozilo s "lakim motorom", odnosno u ovom slučaju to su motori koji se vrte iznad 3500 min-1 ispitivanje treba provoditi u sljedećim koracima:

      1. Spojiti sve osjetnike (brzina vrtnje i temperatura ulja) po motoru i dobiti signale s osjetnika;

      2. Zagrijati motor na zahtijevanu temperaturu, a ako je ista nepoznata, motor treba grijati na propisanih 80°C. Ako se kataloški zahtijeva mjerenje temperature vode umjesto ulja, kod ovih motora opet treba mjeriti temperaturu ulja;

      3. Izvesti pripremna propuhivanja u skladu s preporukama proizvođača. Ako proizvođač ne daje preporuke treba izvesti najmanje tri pripremna propuhivanja motora.

      4. Spojiti sondu na ispušnu cijev (osim ako analizator ne omogućuje spajanje sonde prije samog propuhavanja i mjerenja);

      5. Mjeriti najmanje tri zacrnjenja ispušnog plina, odnosno onoliko koliko traži analizator;

      6. Ispisati rezultate mjerenja na pisaču analizatora i unijeti ih u računalo STP.

    Napomena: Prilikom pripremnih propuhavanja, kao i za vrijeme samih mjerenja zacrnjenja, zaletavanje motora treba izvoditi tako da se papučica akceleratora naglo pritisne do kraja (da se realizira sav raspoloživ hod papučice) ali istodobno nije potrebno čekati da motor postigne najveću brzinu vrtnje. Bitno je postići što veću brzinu vrtnje (npr. između 3500 i 4000 min-1), a ne najveću brzinu koju taj motor može postići. Također je vrlo važno "utrenirati" nogu na papučici akceleratora kako bi za vrijeme svih mjerenja način ubrzanja motora i krajnja brzina koja se postigne približno uvijek bili isti. Ako se ne postižu iste krajnje brzine ili se nejednako pritiska papučica akceleratora kod loših motora (motori s velikim stupnjem zacrnjenja) dolazi do velikog rasipanja rezultata mjerenja i iste nije moguće lako postići. Tada treba ponavljati mjerenje dok se ne postignu približno isti rezultati.
    Ako ipak nije moguće postići rezultate mjerenja jer se isti međusobno previše razlikuju (prevelik pojas rasipanja rezultata) i mjerenje se neprekidno ponavlja, na uređajima koji to omogućuju (Tecnotest) treba mjeriti u postocima [%], jer se u tom načinu rada ne promatra pojas rasipanja rezultata. Računala u stanici će omogućavati unos mjernih vrijednosti u postocima i pretvarati ih u [m-1].

  2. Kada na EKO test pristupi vozilo s "teškim motorom", odnosno u ovom slučaju to su motori koji se vrte ispod 3500 min-1 ispitivanje treba provoditi u sljedećim koracima:

      1. Spojiti sve osjetnike (brzina vrtnje i temperatura ulja) po motoru i dobiti signale s osjetnika;

      2. Zagrijati motor na zahtijevanu temperaturu. Često se kod teških motora zahtijeva mjerenje temperature vode umjesto ulja (vidi Autodata katalog). Naravno temperatura vode se ne može mjeriti već i tada treba mjeriti temperaturu ulja. Međutim kod velikih motora ne treba zahtijevati da se ulje zagrije na propisanu temperaturu iz kataloga, već se mjerenje može nastaviti kada ulje dostigne temperaturu od najmanje 50°C. Na isti način treba postupiti kada je motor u katalogu za EKO test nepoznat pa ga treba zagrijavati na propisanu temperaturu. I u takvim slučajevima mjeri se temperatura ulja, a ulje se zagrijava na najmanje 50°C.

      3. Izvesti pripremno zaletavanje motora na najveće okretaje da se uoči da li regulator regulira brzinu vrtnje na pravim okretajima. Ako se postigne veća brzina vrtnje od one koja je navedena u katalogu za EKO test (ili ako je ista nepoznata tolerira se povećanje približno 10% veće brzine vrtnje od one na kojoj se postiže najveća snaga motora - ovo piše u prometnim dozvolama) EKO test se ne izvodi zbog pokvarenog regulatora na VT pumpi;

      4. Izvesti pripremna propuhivanja u skladu s preporukama proizvođača. Ako proizvođač ne daje preporuke izvesti najmanje tri pripremna propuhivanja motora.

      5. Spojiti sondu na ispušnu cijev (osim ako analizator ne omogućuje spajanje sonde prije samog propuhavanja i mjerenja);

      6. Mjeriti najmanje tri zacrnjenja ispušnog plina, odnosno onoliko koliko traži analizator;

      7. Ispisati rezultate mjerenja na pisaču analizatora i unijeti ih u računalo STP.

    Napomena: Prilikom mjerenja najveće brzine vrtnje motora papučicu akceleratora treba polagano pritiskati, osluškivati rad motora i mjeriti brzinu vrtnje motora.
    Prilikom pripremnih propuhavanja, kao i za vrijeme samih mjerenja zacrnjenja, zaletavanje motora treba izvoditi tako da se papučica akceleratora naglo pritisne do kraja (da se realizira sav raspoloživ hod papučice), te da se motor okreće najvećom brzinom vrtnje koju može postići.

Obzirom na skoru primjenu EKO testa, od trenutka primitka ovog dopisa obvezuju se svi nadzornici da u skladu s trenutnom tehničkom opremljenošću svoje stanice započnu s primjenom EKO testa na svim dizelskim motorima. EKO test treba provoditi sukladno stručnoj uputi broj 87, uputama o preporučenom načinu mjerenja izrečenim na godišnjem seminaru 2001. godine u Šibeniku i ovdje napisanim uputstvima. Treba mjeriti sve mjerljive parametre bitne za test (brzinu vrtnje, temperaturu ulja, zacrnjenost plinova), a ispise s EKO testa klamati uz zapisnike o redovnom tehničkom pregledu. Rezultati EKO testa nemaju utjecaj na konačnu ispravnost vozila na redovnom tehničkom pregledu (sve do 01. siječnja 2004. godine), a primjena EKO testa dizelskih motora do 18. travnja odvija se bez naknade. Nikakav rad na računalima STP-a još neće biti omogućen. Programi za unos rezultata i evidenciju EKO testa dizelskih motora aktivirati će se u četvrtak 18. travnja 2002. godine. Upute za rad s programima za unos rezultata EKO testa dizelskih motora bit će dostavljene naknadno (naravno prije 18. travnja).

Ovaj pripremni period treba iskoristiti za uvježbavanje tehnologije, za pronalaženje najpovoljnije pozicije analizatora na tehnološkoj liniji, za testiranje izdržljivosti analizatora i pripadajuće opreme, odnosno za uspostavu što kvalitetnijeg načina provedbe EKO testa na liniji redovnog tehničkog pregleda. Naglašavamo da od 18. travnja ove godine, od kada je primjena EKO testa obvezna, sva vozila s dizelskim motorima koja podliježu ovom ispitivanju moraju biti podvrgnuta EKO testu. Ako se na vozilu od tog datuma ne obavi EKO test, ne može mu se ovjeriti redovni tehnički pregled.

Zadužuju se rukovoditelji svih stanica za tehnički pregled vozila da organiziraju sastanke sa svim nadzornicima tehničke ispravnosti u stanici (najbolje na kraju radnog dana kada u stanici nema vozila) kako bi svi zajedno još jednom ponovili proceduru rukovanja s dizelskim analizatorima koji postoje u STP, te izvršili nekoliko mjerenja na vozilima kako bi se uvjerili da svi nadzornici znaju mjeriti ispušne plinove dizelskih motora. Ako netko i nakon toga ima pojedinih nejasnoća u radu s instrumentima, potrebno se javiti u Cetar za vozila Hrvatske oko dogovora za dodatnu obuku ispitivanja dizelskih motora.

Nadalje, kako je već sada u Centar za vozila Hrvatske upućeno cijeli niz pitanja vezanih uz tehnologiju i evidenciju EKO testa, dajemo odgovore na neka već postavljena pitanja:

  1. Treba li raditi "predpregled" vozila prije prijave redovnog tehničkog pregleda?

    Za dizelske motore predpregled prije prijave redovnog tehničkog pregleda nije obvezan. Dizelski motori za sada nemaju lambda sondu, zbog čega se obavlja predpregled benzinskih motora. Svi dizelski motori ispituju se na isti način (ista je cijena ispitivanja), a eventualno postojanje uređaja za prednabijanje na motoru može se utvrditi u kasnijoj fazi pregleda (za vrijeme vizualnog pregleda motora), jer postojanje uređaja za prednabijanje samo mijenja graničnu vrijednost zacrnjenja ispušnog plina. Procedura ispitivanja je uvijek ista.

  2. Što se predaje stranci nakon obavljenog dizel EKO testa?

    Stranci se kao kod benzinskih motora, predaje samo službeni obrazac zapisnika o EKO testu (zeleni obrazac s logom EKO test), a ispis iz analizatora ispušnih plinova se klama uz zapisnik o redovnom tehničkom pregledu vozila. Izgledi zapisnika o EKO testu mogu se razlikovati od slučaja do slučaja. U osnovi postoji dva različita zapisnika.

    Prvi je najuobičajeniji kada se na njega ispisuju rezultati mjerenja i računaju pojedine vrijednosti, te na osnovu toga zaključuje da li je vozilo ispravno ili ne. Na ovom zapisniku najmanji broj mjerenja je tri, a najveći broj mjerenja koji treba izvoditi je do deset mjerenja.

    Drugi zapisnik će se ispisati kada se vozilu odbije izvođenje EKO testa, jer postoji opasnost od mehaničkog oštećenja motora ili kada je stupanj zacrnjenja toliko velik da ga nije moguće zabilježiti ili kada je stupanj zacrnjenja vrlo malen, pa ga opet nije moguće zabilježiti. Tada rezultati mjerenja ostaju prazni, a na zapisniku se ispisuje jedna od poruka: "EKO TEST NIJE MOGUĆE OBAVITI, POSTOJE MEHANIČKA OŠTEĆENJA MOTORA" ili "EKO TEST NIJE MOGUĆE OBAVITI, ZACRNJENJE JE PREVELIKO DA BI GA MJERNI INSTRUMENT MOGAO ZABILJEŽITI" ili "VOZILO JE NA EKO TESTU ISPRAVNO ALI JE ZACRNJENJE PREMALO DA BI GA MJERNI INSTRUMENT MOGAO ZABILJEŽITI". Izgledi pojedinih zapisnika dostavljaju se u privitku.

  3. Da li se na ponovljenom redovnom tehničkom pregledu ponavlja i naplaćuje cijeli EKO test?

    Ne, na ponovljenom redovnom tehničkom pregledu kontroliraju se samo oni dijelovi zbog kojih vozilo nije prošlo redovni tehnički pregled. EKO test na benzinskim motorima do 2003. godine, a na dizelskim do 2004. neće utjecati na prolaznost na redovnom tehničkom pregledu, pa do tada neće postojati niti ponovljeni EKO test.

  4. Gdje na tehnološkoj liniji treba smjestiti dizelske analizatore ispušnih plinova?

    Mjesto za smještaj analizatora nije strogo definirano. Analizatori mogu biti postavljeni na bilo kojem dijelu tehnološke linije (ispred, iza ili na samoj liniji), a preporuka Centra za vozila Hrvatske je da se postave s lijeve strane tehnološke linije uz kanal ili iza kanala za pregled donjeg postroja vozila. Na taj način se prije mjerenja vizualno kontrolira ispušni sustav ispod vozila. Kada analizatori imaju daljinski upravljač, pa se s njima može upravljati iz vozila, mogu biti i uz desnu stranu tehnološke linije. Također treba voditi računa da se analizatori postave pokraj odsisa ispušnih plinova kako bi se se isti mogao koristiti za vrijeme cijelog mjerenja.

  5. Smije li se EKO test provoditi u prostoru za sitne popravke na vozilu u STP?

    Smije, i preporučljivo je. Ovo pogotovo stoga što će se na ispitivanju dizelskih motora pojavljivati povećan volumen vidljivih ispušnih plinova (čestica). Ako su ovi prostori fizički odvojeni od ostatka stanice onda ih je preporučljivo koristiti za ovo ispitivanje. Na taj način u stanici će se smanjiti emisija buke i plinova. Ipak treba biti oprezan ako stanica ima vrlo velik broj tehničkih pregleda, premještanje dizelskih vozila u ovaj poseban dio stanice stvorit će usko grlo u tehnološkom lancu koje će dovesti do duljih čekanja stranki. Također naglašavamo da u slučaju ispitivanja ispušnih plinova u odvojenim prostorima ovi prostori moraju kompletno biti opremljeni kao i tehnološke linije, a to znači s analizatorom, odsisom ispušnih plinova, katalozima, sitnim mehaničarskim alatom, radnim stolom itd.

  6. Što napraviti ako nastupi mehaničko oštećenje motora za vrijeme izvođenja EKO testa?

    Prije svega, ako se svaki ispitivač točno pridržava uputa o ispitivanju, ne bi smjelo nastupiti nikakvo oštećenje motora. Međutim, za pretpostaviti je, obzirom da su se oštećenja događala i kod benzinskog motora čije je ispitivanje daleko manje rizično od ispitivanja dizelskog motora, da će se i ovom prilikom događati pojedina oštećenja.

    Na žalost, osiguravateljska društva nisu pokazala poseban interes oko pokrivanja rizičnosti ovog ispitivanja, što znači da će svaka stanica pojedinačno snositi posljedice eventaulne štete koja nastupi pri ispitivanju.

  7. Smije li se odsis ispušnih plinova koristiti za vrijeme mjerenja obojenosti ispušnog plina dizelskog motora?

    Odsis se mora koristiti stalno, jer će se, mjerenjem samo jednog neispravnog dizelskog motora bez odsisa ispušnih plinova, stanica napuniti crnim dimom. Ponekad se odsis neće moći postaviti zajedno sa sondom ali tada završni lijevak treba što više približiti otvoru ispušne cijevi. U ovom slučaju najbolji su odsisi postavljeni na stalak koji se može sasvim prisloniti (približiti) uz otvor ispušne cijevi, a ne pričvršćuju se na ispušnu cijev već samostalno stoje na pripadajućem stalku na podu stanice.

    Kad god je moguće, odnosno kada je lijepo vrijeme, ispitivanje ispušnih plinova svih vozila treba izvoditi na otvorenom, nakon prolaza vozila preko tehnološke linije, dakle na izlazu iz stanice.

  8. Kako mjeriti ispušne plinove autobusa ili teškog teretnog vozila kod kojih je ispuh postavljen na najvišu točku vozila (iznad krova)?

    Treba se popeti na krov vozila, sa sobom ponijeti mjernu komoru analizatora i postaviti mjernu sondu u ispušnu cijev. Za ovakve potrebe najbolje je nabaviti lagane, sklopive stepenice koje će se koristiti u ovakvim slučajevima.

  9. Smije li se produljivati usisno crijevo na komori dizelskog analizatora ispušnih plinova kako bi se lakše manipuliralo sa sondom?

    Usisno crijevo na komori analizatora treba biti one duljine koju je predvidio proizvođač dizelskog analizatora. Ovo stoga što ispušni plin ustrujava u komoru prirodnom cirkulacijom odnosno tjeran je samo tlakom ispušnih plinova. Ako bi se ova sonda pretjerano produljila onda u bi komoru stizao samo dio ispušnog plina.

    Stoga se crijevo mjerne sonde ne smije produljivati, osim nastavcima koje je isporučio proizvođač samog analizatora.

  10. Kada se koristi veća (2), a kada manja (1) mjerna sonda na dizelskom analizatoru?

    Pojedini analizatori su opremljeni s dva usisna crijeva i dvije mjerne sonde, a u katalogu Autodata postoji podatak da li se u ispušnu cijev postavlja sonda 1 ili 2. Sonda 1 je manjeg promjera (uobičajeno Ć10 mm) i namijenjena je za mjerenje zacrnjenja iz ispušnih cijevi unutarnjeg promjera do Ć70 mm. Sonda 2 je većeg promjera (uobičajeno Ć16 ili Ć27 mm) i namijenjena je za mjerenje iz ispušne cijevi unutarnjeg promjera većeg od Ć70 mm.

    Analizatori koji nemaju dvije mjerne sonde, sva dizelska vozila mjere s istom mjernom sondom.

  11. Da li će se dizelskim vozilima marke FORD mjeriti temperaura ulja s originalnim Tecnotest sondama?

    Ne. Kao i kod benzinskih motora, zbog vrlo lako savitljive temperaturne mjerne sonde, vozilima marke FORD se neće mjeriti temperatura ulja s originalnim Tecnotest sondama. U svim ostalim kombinacijama raznih analizatora i Fordovih vozila (ostali analizatori i temperaturna sonda izrađena od strane Centra za vozila Hrvatske), treba mjeriti temperaturu ulja.

  12. Da li se vozilu s probušenim ispušnim sustavom treba obaviti EKO test?

    Treba i na benzinskim i na dizelskim motorima ali samo do 2003. ili 2004. godine. Dakle mjere se ispušni plinovi na svim vozilima u stanju kakvom dođu na redovni tehnički pregled, bez obzira na ispravnost uređaja koji utječu na rezultate EKO testa. Od 2003. ili 2004. godine zahtijevat će se prvo popravak ispušnog (ili usisnog) sustava, a tek onda će se obaviti EKO test.

    Naglašavamo da je probušen ispušni sustav razlog da se vozilo na redovnom tehničkom pregledu proglasi tehnički neispravim i da ovaj uvjet nema veze s početkom EKO testa dizelskih motora.

  13. Da li se dizelskom vozilu s odspojenim odzračnikom iz kučišta motora treba obaviti EKO test?

    Ako se primjeti odspojen odzračnik na dizelskom motoru to je siguran znak da je takav motor mehanički potrošen i da je opasno obavljati EKO test. Takvom motoru ne treba obaviti EKO test već u računalu izabrati stavku: "EKO TEST NIJE MOGUĆE OBAVITI, POSTOJE MEHANIČKA OŠTEĆENJA MOTORA". Na ovaj način vozilo s dizelskim motorom će "preskakati" obvezu EKO testa do 2004. godine ali naglašavamo da je odspojen odzračnik iz kučišta motora razlog da se vozilo na redovnom tehničkom pregledu proglasi tehnički neispravim i da ovaj uvjet nema veze s početkom EKO testa.

    Također treba znati da pojedini stariji motori veće zapremine (motori velikih autobusa ili teških teretnih vozila) imaju tvornički odspojen odzračnik motora pod vozilo te da kod takvih motora nije potrebno zahtijevati popravak odzračnika kučišta motora.

Sa štovanjem!

D I R E K T O R:
Stipo Lozić-Baškarad dipl.ing.

KONTAKTI