I/7, broj: 951-1/2003

Zagreb, 04/04/2003


STANICAMA ZA REDOVNI TEHNIČKI PREGLED VOZILA

STANICAMA ZA PREVENTIVNI TEHNIČKI PREGLED VOZILA

S V I M A

PREDMET: Odgovori na pojedina pitanja nadzornika i referenata

Svakodnevno, iz svih stanica za tehničke preglede vozila se pojedinim djelatnicima Centra za vozila Hrvatske postavljaju pitanja iz svakodnevnog rada. Premda se odgovor na telefonski upit mora izvršiti u roku odmah, zbog zanimljivosti pojedinih tema, neke od pitanja i odgovora dostavljamo, ovim putem, svim stanicama za tehnički pregled vozila.

1. Koliko vrata ima npr. Volkswagen Golf, Fiat Stilo i slična vozila kod kojih je otvaranjem prtljažnika lako dostupan i prostor za putnike?

Ovo pitanje nastalo je u trenutku kada je nastao prvi automobil kojem se kroz prtljažnik može komunicirati s prostorom za putnike (npr. Golf, Kadett, Ritmo i sl.), odnosno kada je izmišljena tzv. dvovolumenska karoserija gdje je prtljažnik bio odvojen od prostora za putnike samo naslonom stražnjih sjedala vozila. Pitanje se dodatno zakompliciralo u posljednje vrijeme izvedbom tzv. jednovolumenskih karoserija bez jasno odvojenog prostora za putnike, prtljažnog prostora i prostora za motor.

S obzirom da dosadašnjim uputama nije točno definirano koje otvore na vozilu stvarno treba brojiti kao ulazna vrata u vozilo, od primanja ovog dopisa do daljnjega u prometne dokumente (prometnu dozvolu, knjižicu vozila, registracijske obrasce i sl.) uvijek treba upisivati broj vratiju predviđenih za ulaz putnika, a ne i poklopce prtljažnika. Postojeće prometne dokumente koji su već "pogrešno" ispisani ne treba ispravljati samo u tu svrhu, već eventualno kod neke sljedeće zamjene dokumenta treba upisati ispravan broj vrata na vozilu (prema ovoj uputi).

Uvijek treba brojiti samo ona vrata koja su namijenjena za ulaz putnika do svojih sjedala, a u praksi će to biti samo bočna vrata na vozilu.

U praksi to znači da pojedina tzv. dvovolumenska vozila poput: Volkswagen Golf, Fiat Stilo, Renault Clio, Citroen Saxo i sl. mogu imati samo 2 ili 4 vrata, a nikako 3 ili 5. Također pojedina tzv. jednovolumenska vozila poput: Renault Espace, Mercedes A klase, Ford Galaxy i sl. mogu imati samo 4 vrata, a ne 5 vrata.

Kako ne bi netko krivo razumio da se ne smije pisati neparan broj vrata, naglašavamo da postoje vozila s neparnim brojem vrata poput Mercedesa V klase (VITO), Citroen Berlingo, Peugeot Partner itd. Ovakva vozila imaju neparan broj bočnih vrata, odnosno 3 (stražnja klizna vrata su smještena su samo s desne strane vozila).

Dakle, uvijek se broje samo bočna vrata na vozilu.

 

2. Kako postupiti kada na tehnički pregled odnosno EKO test pristupi vozilo proizvedeno 1984. godine, a u njega je ugrađen dizelski motor iz npr. 1978. godine?

Ovo pitanje postavljeno je zbog toga što je Pravilnikom o tehničkim pregledima vozila predviđeno da vozila s benzinskim motorom proizvedena prije 1970. godine i vozila s dizelskim motorom proizvedena prije 1980. godine ne moraju pristupiti EKO testu.

Prije svega vlasnik ovakvog vozila mora imati urednu "Potvrdu o ispitivanju vozila" kojom dokazuje da je na tom vozilu uistinu zamijenjen motor. Ako "Potvrda" ne postoji onda tvrdnje vlasnika treba zanemariti i vozilu obaviti EKO test.

Ako se "Potvrdom" dokazuje da je u vozilu ugrađen drugi motor onda na motoru treba pokušati pronaći tip motora, a u katalogu za EKO test (ili direktnim kontaktom s CVH) pronaći od koje do koje godine se takav motor proizvodio. Ako se takav motor proizvodio prije "graničnih godina" (1970. godina za benzinske motore i 1980. godina za dizelske motore) onda takvo vozilo treba osloboditi od obveze EKO testa.

 

3. Da li se vozilu s plavim neonskim svjetlima postavljenim pod prag vozila (osvjetljava se samo cesta, a izvor svjetla se izravno ne vidi) ili s malim plavim točkastim led diodama postavljenim negdje na prednjoj ili stražnjoj strani vozila smije ovjeriti tehnički pregled?

Ne! Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama propisana je vrsta, boja, broj, i položaj pojedinih svjetala na vozilu. Bilo koja druga izvedba svjetla osim propisane nije dopuštena na vozilima.

Stoga, ako se na tehničkom pregledu pojavi vozilo s plavim svjetlima u pragovima, pod vjetrobranom, na brisačima, prskalicama brisača, pod maskom motora itd. tehnički pregled treba odbiti i zahtijevati skidanje tih svjetala. Također na isti način treba postupiti ako se takve obojene žarulje postave pod sjenilo glavnih svjetala kao pozicijska svjetla ili na bilo koje drugo mjesto na vozilu.

 

4. Koliko mjesta za sjedenje ima traktor ?

Svaki traktor je predviđen za samo jednu osobu - vozača. Dakle uvijek treba upisivati samo jedno mjesto za sjedenje.

U praksi, na tehničkom pregledu se pojavljuju traktori koji na ili pokraj blatobrana stražnje osovine imaju postavljene samoizrađene klupe ili čak tvornički vrlo lijepo oblikovana sjedala s malim naslonom na kojima se može prevoziti neki putnik. Međutim, zbog sigurnosnih razloga takva sjedala ne treba smatrati dodatnim mjestom za prijevoz još jednog putnika.

 

5. Kako razlikovati prikolicu od poluprikolice i kako registrirati prikolice s centralno postavljenim osovinama?

Pitanje razlike između prikolice i poluprikolice nije postavljeno za "velika" priključna vozila (tamo je razlika vrlo jasna jer poluprikolica ne može samostalno stajati na cesti bez pomoći odgovarajućih potpornih držača) već za "mala" priključna vozila (do 3,5 tone najveće dopuštene mase) koja također ne mogu samostalno stajati na cesti (npr. lake prikolice) ali ih u praksi ipak nazivamo prikolicama, a ne poluprikolicama.

Dakle, "laka" priključna vozila (poput lakih prikolica, prikolica za prijevoz vozila ili čamaca s jednom ili dvije osovine, priključnih kompresora, agregata i sl.) koje se za vučno vozilo pričvršćuju pomoću "šape" na "kuku" ili pomoću "vučnog oka" na "vučni svornjak" treba uvijek, bez obzira na položaj i broj osovina, registrirati kao PRIKOLICE.

Kod "teških" priključnih vozila (iznad 3,5 tona najveće dopuštene mase) treba prvo pogledati način pričvršćenja priključnog za vučno vozilo. Ako je ono izvedeno pomoću "vučnog oka" na "vučni svornjak", onda je riječ o PRIKOLICI, a ako je izvedeno pomoću "centralnog (kraljevog) svornjaka" i "sedla" onda je riječ o POLUPRIKOLICI.

Priključna vozila s centralno postavljenom osovinom nažalost ne postoje u nomenklaturi za registraciju. Stoga do nadopune ove nomenklature i takva vozila treba dijeliti na prije opisan način. Ako se pričvršćenje izvodi pomoću "vučnog oka" na "vučni svornjak", onda je riječ o PRIKOLICI, a ako je izvedeno pomoću "centralnog (kraljevog) svornjaka" i "sedla" (u ovom slučaju riječ je o sedlu smanjenih dimenzija u odnosu na uobičajeno) onda je riječ o POLUPRIKOLICI.

 

6. Ako se na EKO testu utvrdi višak kisika u ispušnim plinovima, treba li automatski pisati grešku da je ispušni sustav neispravan (probušen)?

Višak kisika u ispuhu može uistinu nastati zbog lošeg ispušnog sustava ali može nastati i zbog cijelog niza drugih razloga (nepodešene smjese, propusne usisne grane, lošeg izgaranja itd.) tako da se nikada automatizmom ne može reći: mnogo kisika = probušen ispušni sustav.

Zadatak svakog nadzornika je da prije izvođenja EKO testa ispita nepropusnost ispušnog sustava, a to znači da vizualnim pregledom cijelog ispušnog sustava (od motora do izlazne cijevi) utvrdi da li negdje ima propusnih mjesta te da zatvaranjem izlaza ispušne cijevi (motor za to vrijeme uvijek mora raditi) utvrdi da li negdje ispušni plinovi probijaju van. Tek ako se na takav način utvrdi da ispušni plinovi probijaju van onda se u zapisnik o redovnom tehničkom pregledu treba upisati da je ispušni sustav neispravan, a u zapisnik o EKO testu, na pitanje o stanju ispušnog sustava treba odgovoriti da je LOŠE.

Ovaj pregled je vrlo bitan pogotovo kod REG-KAT motora jer će ponekad vrlo mala količina ispušnih plinova koja izbija iz ispušnog sustava biti dovoljna da vozilo padne na EKO testu radi neodgovarajućeg faktora zraka - lambda.

 

7. Kako u praksi najlakše razlikovati teretni automobil od radnog vozila i radnog stroja?

Teretni automobil i radno vozilo su "uobičajena" cestovna teretna vozila poput Mercedesa Actrosa, MAN TG-A, Iveco Stralisa ili bilo kojega drugog vozila, ali se međusobno razlikuju samo po svojoj nadogradnji. Tvornice "teških" vozila uobičajeno proizvode šasiju, kabinu, motor, transmisiju itd., a tek nadograditelji na šasiju tih vozila postavljaju nadogradnju kojom se definira o kojem vozilu je riječ.

Ako je na nekom vozilu postavljen sanduk, cisterna, hladnjača i sl. onda je to vozilo TERETNI AUTOMOBIL. Ovo stoga što je njegova nadogradnja predviđena za prijevoz nekog tereta i vozilo ima još preostalu nosivost. Ako je na istom takvom vozilu postavljena dizalica, nekakav agregat, ili je riječ o bilo kojoj drugoj nadogradnji kojom je fizički iskorišten cjelokupni raspoloživi prostor na vozilu tako da nije predviđeno i fizički nije moguće prevoziti neki teret na takvim vozilima, onda je riječ o RADNOM VOZILU.

Ponekad su moguće kombinacije - npr. da na vozilu postoji i dizalica i odgovarajući prostor za prijevoz tereta ali uvijek kada postoji mogućnost za prijevoz nekog tereta na vozilu onda to vozilo treba registrirati kao TERETNI AUTOMOBIL.

Radni strojevi su posebna vozila i nemaju gotovo nikakve konstrukcijske povezanosti s prijašnje dvije kategorije vozila. Riječ je o vozilima konstruiranim za obavljanje određenih radova (npr. velikim samohodnim dizalicama marke LIEBHERR ili DEMAG), koja svojom konstrukcijskom izvedbom (veličinom kotača, brojem osovina, dimenzijama vozila, prijenosom snage i sl.) ne pripadaju uobičajenim cestovnim vozilima.

Ponekad zbunjuje što se takva vozila mogu kretati vrlo velikim brzinama (npr. do 70 ili 80 km/h), a nekad je postojalo tumačenje da radni strojevi ne smiju ići brže od 30 km/h. Međutim, novi radni strojevi redovno ostvaruju vrlo visoke putne brzine (kako bi mogli sudjelovati u prometu na bilo kojim cestama) i brzina nema nikakve veze s pitanjem da li je neko vozilo radni stroj.

Na žalost, u praksi postoji velik problem prilikom registracije sve tri vrste vozila jer tablice osnovnih oblika karoserije i osnovne namjene vozila nisu dovoljno sveobuhvatne za sve oblike i namjene vozila koja se registriraju. U svakom takvom problematičnom slučaju treba se osobno savjetovati s CVH kako bi se izabrao pravi model za prvu registraciju.

 
Ovo je RADNO VOZILO jer je riječ o uobičajenom cestovnom vozilu na kojeg je nadograđena dizalica. Da je na isto ovakvo vozilo nadograđen sanduk ili cisterna bilo bi registrirano kao TERETNO VOZILO.   Ovo je RADNI STROJ jer je riječ o posebnoj konstrukciji koja ne pripada uobičajenim cestovnim konstrukcijama vozila.

8. Da li laku prikolicu koja se prvi put označava registracijskim brojem treba slati na atest ako joj je najveća dopuštena masa veća od polovine mase vučnog vozila?

Ne treba. Laka prikolica se samo označava registracijskim brojem vučnog vozila ali to ne znači da će samo taj automobil vući tu prikolicu. Vlasnik prikolice istu može posuđivati za drugo vučno vozilo, promijeniti vučni automobil (kupiti vozilo veće mase) i sl. Laka prikolica je vozilo vlastitih karakteristika (najveće dopuštene mase) i kao takvo se samostalno označava registracijskim pločicama. Vlasnika lake prikolice samo treba upozoriti da se takva laka prikolica ne smije vuči s vučnim vozilom čija je polovina mase manja od najveće dopuštene mase lake prikolice.

9. Da li vozilu koje ima dodatni uređaj za davanje zvučnih znakova kojim se reklamira djelatnost neke tvrtke treba odbiti tehnički pregled?

Riječ je o vozilima kojima pojedine tvrtke reklamiraju svoje proizvode poput teretnih automobila s hladnjačama tvrtke Family Frost. Prilikom tehničkog pregleda takvih vozila obvezno treba kontrolirati postojanje odgovarajućega zvučnog znaka koji je već proizvođač vozila postavio u vozilo i predvidio za davanje zvučnih znakova (uobičajen jednoličan zvuk sirene čiji je taster postavljen na upravljaču ili ručici pokazivača pravca). Ako ova sirena ne postoji onda vozilu treba odbiti tehnički pregled i proglasiti ga neispravnim. Bilo kakav drugi zvučni signal ne može se priznati kao odgovarajuća zamjena za tvornički postavljenu sirenu. Postojanje i ispravnost bilo kakvog dodatnog uređaja za davanje zvučnih signala ne treba kontrolirati. Dakle, ovakvim vozilima se može ovjeriti tehnički pregled.

S poštovanjem!

D I R E K T O R:
Stipo Lozić-Baškarad, dipl. ing.

KONTAKTI